Žrnovski makaruni su jedno od onih jela koja savršeno opisuju dalmatinsku kuhinju: jednostavni sastojci, ali zahtjevna izrada. Potječu iz mjesta Žrnovo na otoku Korčuli i pripadaju obitelji ručno rađene, šuplje tjestenine koja se vrti oko tanke igle ili štapića, baš kao i šurlice s Krka.
Sličnost u tehnici nije slučajna. Diljem Jadrana razvijale su se varijacije iste ideje – praktične, domaće tjestenine koja dobro “drži” umak. No razlike se ipak vide u detaljima: u debljini tijesta, duljini, elastičnosti i načinu posluživanja. Žrnovski makaruni najčešće su nešto robusniji i tradicionalno se vežu uz snažne mesne umake, ponajprije domaći gulaš.
Za razliku od industrijske tjestenine, makaruni se ne rade po točnoj mjeri. Sve ovisi o ruci onoga tko ih priprema. Upravo zato su desetljećima bili simbol nedjeljnih ručkova, blagdana i važnih obiteljskih okupljanja. Znati napraviti makarune značilo je znati kuhati – i to ozbiljno.
U hrvatskoj gastronomskoj karti, žrnovski makaruni stoje uz bok istarskim fužima i pljukancima te krčkim šurlicama. Svi su nastali iz iste potrebe, ali svaki nosi karakter svoga kraja. Kod makaruna, taj karakter je čvrst, iskren i pomalo tvrdoglav – baš poput otoka s kojeg dolaze.
To nije tjestenina za brzinu. To je tjestenina za strpljenje.